U srijedu 14. veljače započelo je korizmeno vrijeme. I naše su glave posute pepelom. Sjetimo se, dakle da smo prah i da ćemo se u prah vratiti, pa se obratimo i povjerujmo evanđelju.

Korizma, donosi novu nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. To je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenutci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i s tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja te teških misli i briga.

Najlakše se odreći poroka. Onoga čega se zapravo i samo želimo riješiti, pa nam je ovo idealna prilika. Ono je drugo teže, prijatelju. Odreći se sebe. To je bitka na teži način. Kad ti nagrne bijes, a ti trebaš ostati miran. Kad nagrne ljutnja, a ti ne opsuješ. Kad te hvale i uzdižu, a ti ostaneš ponizan. U tišini, da te nitko ne vidi. To je odluka, čovječe. Odreći se lijenosti koja izjeda. Ljubomori reći laku noć. Grubost ostaviti po strani. Mržnju izbiti iz prsiju. To je odricanje. Odreći se izbjegavanja dobroga, zasukati rukave i krenuti. Pomoći. Jednom ne sebi, nego drugima. Učiniti dobro i ne reći nikome. Moliti i srcem i rukama. Hodati i kada te noge više ne služe. Ostati dosljedan. Do kraja. Baš kako je Krist za tebe ostao dosljedan, a mogao je odustati. On nije odustao…

Iz čiste ljubavi…