Prije početka framaškoga hoda u Semeljcima svi smo se upoznavali ili se pozdravili s onima koje već znamo, npr., ja sam sreo prijatelja iz  Jaske s kojima sam bio u ministrantskom kampu. Polazak iz Semeljaca u Đakovo je prošao super. Pjevalo se, smijalo, ali najvažnije zajedno smo u glas molili. Stigli smo u Đakovo u samostan. Drugi dan otišli smo u Vrpolje i taj dan je bio najteži na 19 km dugom hodu i 39°C vani. Spavali smo u obiteljima i tada je naš zbor otpjevao tijekom mise najljepše duhovne pjesme. U Garčinu smo spavali u školskoj dvorani i svi smo se tada zajedno zabavljali igrajući odbojku. Ruščice se baš i ne sjećam osim toga da sam u školi morao spavati s upaljenim svjetlima jer se nisu mogla ugasiti. Zadnji dan hoda  prenosio sam kofere iz Ruščice u Slavonski Brod gdje smo bili u samostanu koji je najljepši franjevački samostan koji sam ikada vidio.

U ponoć smo krenuli za Asiz (cijeli put sam spavao), stigli smo u 11 sati ujutro,  raspakirali se i smjestili te išli u obilazak. U Asizu je puno svetih mjesta koje smo posjetili. Bili smo u Bazilici sv. Franje, u crkvi sv. Klare, Katedrali i Porcijunkuli gdje smo primili potpuni oprost.

Talijani su rekli za nas Hrvate da imamo najljepšu zastavu na svijetu. Zadnji dan smo vidjeli samostan sv. Franje i njegove braće.

Framaš : Mirko Mlinarević