Katolička crkva 17. rujna slavi blagdan Rane sv. Franje. U svom duhovnom usponu na vrhunce svetosti Franjo na brdu La Verni 1224. godine biva obilježen Isusovim ranama (stigmama). On je prvi svetac za kojega se zna da je zadobio takve rane na svome tijelu na mističan način.

U našoj je župi svečanim misnim slavljem proslavljen blagdan Rana svetog Franje. U duhu franjevaštva, brojni su se vjernici okupili kako bi proslavili ovaj posebni blagdan koji nas poziva na duboko promišljanje o otajstvu križa i podsjeća na duboko suobličenje Asiškoga Siromaha s Kristovom patnjom i ljubavlju.

Sveti Franjo primio je na svom tijelu žive Kristove rane kao vidljivi pečat ljubavi koja ne uzmiče pred trpljenjem, podsjećajući i nas danas da put svetosti vodi preko sebedarivanja i prepoznavanja Isusa u patnjama bližnjih.

“Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvišenja Svetoga križa molio na jednom obronku gore, ugledao je serafa koji je imao šest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bijaše blizu čovjeka Božjeg, među krilima se pokazao lik propeta čovjeka koji je imao ispružene ruke u obliku križa i noge pribijene na križ. Dva mu krila bijahu izdignuta iznad glave, dva su bila raširena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila žalost pomiješana s radošću. Radovao se doduše ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obličju serafa, ali mu je prikovanost na križ mačem suosjećanja bola probadala dušu (usp. Lk 2,35)…

Odmah su se naime počeli pokazivati znakovi čavala na rukama i nogama kao što ih je malo prije vidio na liku propetoga čovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene čavlima. Glave su se čavala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vršci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su čavala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a šiljci bijahu dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlazeći iz samoga tijela, stršili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je često istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na tunici i hlačama.” (iz životopisa sv. Franje).

Bio je to Božji uzvrat na Franjin život i odgovor na Franjinu molitvu srca: “O Gospodine molim Te da mi udijeliš dvije milosti prije nego umrem. Prva je da za ovog života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je Ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svome srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za grešnike”.

Slavlje smo započeli molitvom franjevačke krunice, te nastavili svečanom svetom misom. Euharistijsko slavlje predvodio je privremeni upravitelj naše župe fra Franjo Vuk.

Nakon nadahnute svete mise i podjele svečanog blagoslova, uslijedio je vrhunac ove duhovne večeri – iznimno dirljiv i milostan trenutak za cijelu župnu zajednicu. Vjernicima je na štovanje bila izložena relikvija prvog stupnja našega serafskog oca Franje! U tišini ispunjenoj strahopoštovanjem i dubokom osobnom molitvom, okupljeni su župljani pojedinačno pristupali relikviji. Svaki je vjernik imao priliku donijeti svoje osobne rane, boli i vapaje, ali i zahvale pred Boga, tražeći utjehu i zagovor svetca koji je bio potpuno sjedinjen s Kristom.

Svetkovanje se s oltara preselilo u vjeronaučnu dvoranu gdje su se župljani okupili na druženju i okrijepi koju su pripremili članovi našeg mjesnog bratstva OFS-a.

Druženje se nastavilo u toplom, bratskom ozračju, upravo onako kako je sveti Franjo oduvijek poučavao – u jednostavnosti, radosti i zajedništvu, pa smo večer priveli kraju u radosnom druženju, zahvalni za dar vjere, bratske ljubavi i Franjevačke duhovnosti koja nas okuplja.