Dragi Dragec, hvala ti od sveg srca na svemu što si dao za našu župu…

Bogu smo zahvalni za sve trenutke i za svih ovih dvanaest godina jer smo zajedno s tobom proživljavali i preživljavali i radosti i žalosti i lijepe i teške dane. Zajedno smo prolazili i križeve i muke, ali i veselili se zbog sretnih trenutaka.

Teško je reći ili nabrojiti sve učinjene građevinske pothvate u koje smo se smjelo upuštali i koje smo, samo mi znamo kako izvlačili do kraja… u ovom kratkom vremenu učinjeno je mnogo toga što će ostati onima koji ostaju i onima koji dolaze. Sve je to ono što je vidljivo, ali ono bitno oku je nevidljivo… Hvala ti što si svojim autentičnim svjedočenjem vjere, svojom radošću uvijek uspjevao balansirati u ovoj našoj pomalo neobičnoj župi. Svojom mudrošću, svojom spontanošću i jednostavnosti oplemenio si i privukao mnoge vjernike.

Hvala što si se pokazao kao čovjek srca, širokog pogleda, blizak puku kao pravi sljedbenik svetoga Franje, a istodobno neprestano si nas pozivao na molitvu i pomirenje s Bogom.

Nikada više nećemo imati takvog župnika koji je toliko dobar, pravedan, pošten, bogobojazan, i koji nadasve ljubi Boga i našu Hrvatsku… Ovo nije zbogom, ovo je doviđenja… Jer Duh Sveti zna što treba… Blago onima u Iloku, nisu ni svjesni kakav im divan čovjek dolazi…