Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga  Uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 22,34-40

Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE

BOG I ČOVJEK – NERAZDVOJIVA LJUBAV

Evanđelje nam govori o trajnoj dvojbi: komu dati prednost, Bogu ili čovjeku? Često su se religiozno i humano suprotstavljali, kao da jedno isključuje drugo. No, kršćanstvo nas uči da se oni međusobno prožimaju i nadopunjuju. Nema ljubavi prema Bogu bez ljubavi prema čovjeku, kao što ni istinska ljubav prema čovjeku ne može zanemariti njegovu povezanost s Transcendencijom.

Sam Isus Krist sjedinjuje božansko i ljudsko: Bog je postao čovjekom kako bi pokazao da se prava vjera ne može odvojiti od čovječnosti. Kršćanstvo je zato istodobno religija i humanizam, pobožanstvenjena humanost i očovječena božanstvenost.

Bog prožima ljudsko, a čovjek u sebi nosi božansku sliku. Premda je Bog različit od čovjeka, on je istodobno transcendentan i imanentan: nadilazi sve, a ipak sve prožima. Odvajanje Boga od čovjeka udaljava nas od istine o obojici. Poštovati samo Boga, a zatvarati oči pred čovjekom, znači promašiti samu bit vjere. Isto tako, humanizam koji čovjeka odvaja od svake transcendencije može zanemariti puninu njegova bića.

Povijest pokazuje koliko je opasno razdvajati vjeru od čovječnosti. U ime Boga ljudi su ratovali, ubijali i dijelili narode, zaboravljajući upravo one koje su trebali ljubiti. Takva vjera postaje sredstvo straha i isključivanja, umjesto da bude izvor ljubavi i mira.

Isus nas uči da se Bog susreće u bližnjemu. Drugi čovjek nije sredstvo kojim dolazimo do Boga, nego osoba u kojoj nam se Bog približava. Zato ljubiti čovjeka znači ljubiti Boga, a ljubiti Boga znači ljubiti čovjeka. Ta ljubav nije samo osjećaj, nego konkretan životni angažman, briga za drugoga i poštovanje njegova dostojanstva.

Čovjek je biće koje u sebi sjedinjuje zemaljsko i duhovno. Njegova povezanost s Bogom ne oduzima mu slobodu ni autonomiju, nego mu pomaže da potpunije razumije sebe i svoje poslanje. Prepoznajući u svakom čovjeku Božju sliku, pozvani smo poštovati njegovo dostojanstvo bez obzira na razlike u vjeri, podrijetlu ili načinu života. Upravo se u prihvaćanju drugoga očituje istinska dubina naše vjere.

Kada bismo Isusove riječi istinski živjeli, prepoznali bismo da smo svi djeca istoga Oca i pripadnici istoga čovječanstva. Tada bi ljubav nadvladala podjele, a mir bi zavladao u ljudskim srcima i cijelome svijetu.