Prvo čitanje: Iz 45,1.4-6

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo: Ja sam Gospodin i nema drugoga!«

Otpjevni psalam: Ps 96,1.3-5.7-10a.10c

Pripjev: Dajte Gospodinu slavu i silu!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!

Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi narodâ,
a Gospodin stvori nebesa!

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!

Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje, narodima pravedno upravlja.«

Drugo čitanje: 1Sol 1,1-5b

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.

Evanđelje: Mt 22,15-21

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Podajte caru carevo, a Bogu Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«

Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«

RAZMIŠLJANJE

CARU CAREVO, A BOGU BOŽJE

Evanđelje današnje nedjelje donosi nam poznate Isusove riječi: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“ Farizeji i herodovci pokušavaju Isusa uhvatiti u zamku pitanjem je li dopušteno plaćati porez rimskome caru. Židovski je narod živio pod rimskom vlašću, a plaćanje poreza doživljavao je kao poniženje. Ako Isus odgovori da porez treba plaćati, mogao bi izgubiti naklonost naroda. Ako kaže da ga ne treba plaćati, mogli bi ga optužiti pred rimskom vlašću kao pobunjenika.

Isus prepoznaje njihove neiskrene namjere. Traži da mu pokažu denar i pita: „Čija je ovo slika i natpis?“ Odgovaraju: „Carev.“ Tada izgovara: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“ Tim odgovorom Isus ne samo da izbjegava zamku nego otkriva važnu istinu: čovjek ima svoje zemaljske odgovornosti, ali njegova konačna pripadnost jest Bogu.

Na novcu je utisnuta careva slika i zato novac pripada caru. No čija je slika utisnuta u čovjeka? Sveto pismo govori da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Prema tome, Bogu ne pripada samo dio našega imetka, vremena ili rada, nego čitav naš život. Bogu pripadaju naše srce, savjest, misli i djela. Zato vjera ne može biti ograničena samo na nedjeljnu misu ili povremenu molitvu. Ona treba prožimati naš svakodnevni život, naše odnose, odluke i odgovornosti.

Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije govori o perzijskom kralju Kiru, kojim se Bog poslužio da oslobodi svoj narod iz progonstva. Iako Kir nije poznavao izraelskoga Boga, postao je sredstvo njegove providnosti. Time nas Božja riječ poučava da Bog može djelovati i preko ljudi i okolnosti u kojima ga ne očekujemo. Njegovi planovi nadilaze naša ljudska predviđanja i prosudbe.

U drugom čitanju sveti Pavao zahvaljuje Bogu za vjeru, djelotvornu ljubav i postojanu nadu Solunjana. Upravo su te tri kreposti znakovi istinske pripadnosti Bogu. Vjera nije samo izgovorena riječ, nego život koji se očituje u ljubavi, odgovornosti i vjernosti.

Isusove riječi pozivaju nas da preispitamo vlastiti život. Svijetu dajemo svoje vrijeme, rad, sposobnosti i novac. Sve to ima svoju vrijednost i opravdano mjesto. Ali pritom ne smijemo zaboraviti ono najvažnije: na novcu je careva slika, a u nama je Božja slika. Zato caru možemo dati ono što mu pripada, ali Bogu trebamo darovati ono što je njegovo – vlastito srce i život.

(preuzeto: Ivica Hadaš – Vatikan)