VELIKI ČETVRTAK

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Toga dana je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Izrekao je najhumanije riječi apostolima i svijetu, čudesno molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Isto tako, toga dana je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Mrak čovjekove duše pokazao se najgušćim, čovjek je nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba.

Misno slavlje predvodio je naš župnik koji je pod misom oprao noge dvanaestorici naših župljana prisjećajući se Isusova pranja noga apostolima.

Nakon mise uslijedila je Getsemanska ura klanjanja kada smo se u tišini i osobnom razmatranju imali priliku pokloniti pred presvetim i prisjetiti se kako je Isus molio u Getsemaniju i njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju. Isus prinosi svome nebeskom Ocu svoju vlastitu krv, prolivenu pod težinom naših grijeha, da ispašta i zadovolji za te grijehe. Ljubav Isusova nadvisuje i prelazi svake ljudsko poimanje, izgleda nam nevjerojatna ili bolje rečeno, ta ljubav nam je vjerojatna ukoliko je to ljubav samoga Boga, ali da ta ljubav ide u toliku krajnost, to je teško vjerovati. Težina ljudskih grijeha satrla je Srce Isusovo, kao neka preša, koja je istisla krv iz njegovog svetog tijela. Ali On se ne tuži na ljude. On sakuplja tu krv kao u kalež i prikazuje ju svome Ocu kao zadovoljštinu za naše grijehe.

Ovoga dana ulazimo u duboku tišinu, dane molitve i promišljanja o tome kako je Isus podnio nezamislivu patnju i bol za otkupljenje grijeha i spas svakog čovjeka, jer samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta.

VELIKI PETAK

Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti. Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest. Sveta misa je započela prostracijom župnika i klečanjem u šutnji. Nakon toga su slijedila čitanja čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Uslijedilo je klanjanje Križu, a za to vrijeme su pjevane tužaljke. Zadnji dio obreda Velikoga petka je pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena u donjoj crkvi. Obredi su završili otpusnom molitvom te su se nakon toga vjernici razilašli u šutnji.

Petak je, Isus se moli, Petar spava, Juda izdaje, ali Nedjelja dolazi.

Petak je. Pilat se muči, vijeće kuje zavjeru, svjetina ponižava. Oni ne znaju da Nedjelja dolazi.

Petak je. Učenici bježe kao ovce bez pastira. Marija plače. Petar niječe. Ali oni ne znaju, da Nedjelja dolazi.

Petak je. Rimljani udaraju mog Isusa, odijevaju ga grimiznim plaštem, krune ga trnjem. Ali, oni ne znaju da Nedjelja dolazi.

Petak je. Gledam Isusa kako ide prema Kalvariji, njegova krv se prolijeva, Isus se spotiče i pada, i njegov duh je pod bremenom. Ali vidite, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.

Petak je, svijet pobjeđuje, ljudi se vesele i zlo se cereka.

Petak je, vojnici pribijaju ruke moga Spasitelja na križ i podižu ga do zločinaca.

Petak je, ali dopustite mi da vam nešto kažem, a to je da Nedjelja dolazi.

Petak je. Učenici se pitaju što se to dogodilo njihovom Kralju. Farizeji likuju jer je njihov plan uspio. Ali oni ne znaju, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.

Petak je. On visi na križu i osjeća se napušten od svoga Oca, ostavljenim u smrtnoj borbi. Zar ga nitko ne može spasiti?

Petak je, ali Nedjelja dolazi.

Petak je. Zemlja se trese, nebo je potamnilo, moj Kralj ispušta svoj duh.

Petak je, nada je izgubljena, smrt je pobijedila, grijeh je sve osvojio i Đavao se samo smije.

Petak je. Isus je pokopan, vojnici stražare kraj groba i stijena je navaljena na ulaz. Ali, to je tek petak, a Nedjelja dolazi!

VELIKA SUBOTA

Velika je tišina danas na zemlji jer moj Kralj spava…

U subotu navečer slavi se Vazmeno bdjenje. Crkva je u iščekivanju Isusova uskrsnuća. Bdjenje se slavi  u večernjim satima, kako bi se uskrsna svijeća, s trostrukim usklikom ”Svjetlo Kristovo”, mogla unijeti u crkvu u trenutku kad je u crkvi potpuni mrak, kako bi plamen uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet. To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdjenja započinje na Veliku subotu, kad padne noć, a mora završiti prije zore. Služba svjetla započela je blagoslovom vatre ispred crkve na kojoj je zapaljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću župnik je je ucrtao križ te ”Alfu” i ”Omegu”, prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist jest početak i kraj svega stvorenoga.

Nakon što je svjetlo prošireno crkvom, uslijedila je služba riječi, blagoslov vode, te obnova krsnih zavjeta.

Euharistijska služba u Vazmenom bdjenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći.

Bože, dao si da ova presveta noć sjaji slavom Gospodnjeg uskrsnuća; probudi u svojoj Crkvi onaj Duh posvojenja kojega smo dobili u krštenju, da obnovljeni duhom i tijelom tebe možemo slaviti u iskrenosti i vjernosti.