Križni put u prijepodnevnim satima je početak slavlja Velikoga petka – dana u godini kada se ne slavi Sveta misa, dana, kada crkvena zvona šute, ne zvone… orgulje ne sviraju… oltar je bez križa – ogoljen simbol Isusove ogoljenosti..

Bogoslužje Obreda Velikoga petka započeto je u tišini, pokajničkim činom. Dok vjernici kleče u šutnji, naši fratri svoju poniznost izražavaju prostirući se pred oltarom. Slušajući Izvještaj o muci Isusa Krista po Ivanu, promišljamo o svim poniženjima, patnjama i bolima koje je Isus proživio na svom Križnom putu i pratimo ga do njegove smrti – smrti na križu. Čita se i pjeva propisana sveopća molitva vjernika, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe.

Prinoseći križ oltaru zastaje se tri puta i svaki put pjeva: „Evo drvo križa…!“ Vjernici u šutnji pokleknu odgovarajući „Dođite, poklonimo se!“ Zahvaljujući Isusu za neizmjernu ljubav koju nam je darovao, pojedinačno prilazimo i klanjamo se križu, simbolu našeg spasenja, života i nade. Nakon klanjanja križu, slijedi Sveta pričest, molitva, a potom vjernici napuštaju crkvu u svečanoj tišini s mislima o ljubavi koja visi na križu – izdana, ponižena, izmučena, prezrena i izrugana.

„Daj nam da te tražimo u tami, da bdijemo za tebe u svako vrijeme, i u danima našeg smrtnog života postanemo kao sjajna zora u kojoj ćeš ti biti sjajna Zvijezda Danica, da konačno budeš za nas Sunce koje ne pozna zalaz. Amen“ (Bruno Forte)